Ironično je nadmoćan feeling kad se ljudi oko tebe tako rasipaju… umjesto da ih boli kurac kao mene. Postalo je sve nebitno. Jer je sve bitno prošlo, a nebitno će isto proć.
Ni afinitet fluida više ne pomaže. Ništa više.
Dovodim ja tako u pitanje svoj integritet. I razum koji ne postoji više tu. Ono nema čovjek više ni razloga kao subjekat, u ovom slučaju moj mozak, da sudjeluje, jer u svim bitnijim sekvencama ga ionako nije bilo. Koji će mi kurac sad.
I opet iznova gledam ta dvolična lica i … destolična. I uvijek će biti tu, spremni da seru i lažu o svemu, da porastu u nečijim očima. Žele, jebiga. Proć će srednja.
I htjela sam reći da ja zapravo jako volim sve osobe koje mene mrze. Da.
sjećanje na moje tužne kurve. – dobra stvar, pročitajte. :)
Brate puno komplikovanih rijeci.
to i htjedoh. jos experimentisem o cemu da pisem na ovom dijelu interneta, a da sadrzi dozu istresanja od rl.
U pravu je “animahl”, puno je komplikovanih rijeci u ovom postu. 🙂
U pravu si ti kada kazes da ce proci srednja. Ali za to vrijeme ne osvrci se osobe koje te mrze ili kojima nisi draga ili sta ja znam. Bitno je da ti ides svojim putem, onim kojim smatras da je najbolji. 😀
pa i idem. (;
zajeban tekst 😀
Morala sam citati par puta, iskreno. 😀
eno sad… :// pa dajte ljudi e.
“Postalo je sve nebitno. Jer je sve bitno prošlo, a nebitno će isto proć.”
joj štom’ ovo ležii juj štom’ podsjeća na nešto 😀
znam ja. JUJ znam. XD
aa, podsjeti me na srednju…
uh…
jah… =D
heh, blago ti se pa se mozes samo mislima podsjecat. (;