more.
“Perhaps a sin that humbles you is better than a good deed that makes you arrogant” — Hamza Yusuf “For fear you will be alone you do so many things that aren’t you at all.” — Richard Brautigan
“Perhaps a sin that humbles you is better than a good deed that makes you arrogant” — Hamza Yusuf “For fear you will be alone you do so many things that aren’t you at all.” — Richard Brautigan
”Da smo bili srećni, shvatićemo tek kad nam se dogodi kakva nesreća. Vrednost i važnost zdravlja otkrićemo tek kad se razbolimo. Mi umemo ili da želimo sreću ili da je se sećamo” (D.R.) Cant fucking deny all those wonderfull times we had. But my mind is the one that fucks me, making them even better….
Mrzim kad me ljudi osudju da se previse smijem. Pa debili mrtvi, vi ste razlog radi kojeg zivimo u hladnokrvnom drustvu. Mrzim i tebe. Nakon godinu si mi se zgadio Mrzim nacin na koji razmisljas i nacin na koji se ponasas.
Mazi se, umiljava, prede, zavodi na pomalo jeftin, presladak, gotovo fufast način, ali mu teško odolijevam u ovim prvim hladnijim danima. Udovoljava sve moje potrebe. Zna kada treba da me zagrije i utješi. Prospe se tako po cijelom mom tijelu koje dobije lahko i jedan je od rijetkih koji me čini ovako zadovoljnom. Ima tu…
kao što bi rekao Balaš… "Pa ipak, nije nesreća što me se ona ne seća, nesreća je što se ja nje sećam" ovdje je stajo neki post, koji je izbrisan jer sam se, blago rečeno, preseravala.
Ja sam bio pogresan Kad sam ti stavio ruku na rame Tamo je drzao dugo I govorio rijeci Ja sam bio pogresan Kad sam trazio da mi kazes Koja si strana Postoje pravila igre Ti znas da ne mozes sama Ispod svih tih zastava Sto vijore svud oko nas Ne postoji mjesto Gdje mogla bi…
To ti je kad cviliš Boga jako da te svi mogu čut, a onda više ne možeš ni udahnut normalno. Neće ti on ništa dati, zapamti to. [IMG]http://img98.imageshack.us/img98/2912/fwhydidangelm063c79bzp9.jpg[/IMG]
"…divno je (bilo) biti tebi sve" Ama nije mi jasno zašto postane dosadno kad se čovjek ne mijenja. Jest, znam, najveći je kad ostane isti, al’ pobogu brate… pa postane previše melanholično. A ja bogme ne mogu tako. Neću. Znam da ću imat problema u životu radi toga, al’ kad svejedno je postalo ono najbitnije…
A srećo… Šteta što sve ide ovim strmim putem, jedinim kojeg mi poznajemo. Valjda mora biti tako.